Bitni aspekti za kupatilo bez preprekaiz ugla osobe sa kvadriplegijom

Koliko je kupatilo bez prepreka važno u svakodnevnom životu osobe u invalidskim kolicima? Na šta treba obratiti pažnju prilikom izgradnje ili renoviranja kupatila? A koji su glavni saveti koje treba imati na umu kada postavljate toalete, umivaonike, tuševe i drugo u ovom prostoru? Podrazumeva se da su ljudi koji su direktno pogođeni problemima kupatila bez barijera u najboljoj poziciji da odgovore na ova pitanja, pa smo uhvatili Petera Roosa u Švajcarskom centru za paraplegiku (SPC) u Nottvilu, Švajcarska, da bismo saznali više. 38-godišnji Piter je doživeo nesreću u kojoj je ostao u invalidskim kolicima i pristao je da razgovara sa nama o veoma ličnom predmetu: kupatilu.

Peter Roos u invalidskim kolicima na delu umivaonika u kupatilu bez prepreka (© Ben Huggler)

Koliko vam je važno kupatilo?

Pa, to svakako igra mnogo veću ulogu u mom životu nego ranije! Od kada sam postao kvadriplegičar, uvek zavisim od spoljne pomoći, tako da mi je još važnije da sam u mogućnosti da uradim onoliko koliko mogu – barem kada je kupatilo u pitanju. Ovde treba da istaknem da više ne mogu da kontrolišem sopstvene pokrete creva ili bešike. Proces pražnjenja creva je nešto što se mora ponovo naučiti i vežbati na rehabilitaciji, a može lako da potraje 30 do 60 minuta. Zato su dobro osvetljenje, dovoljno prostora i odgovarajuća ventilacija pravi plus u kupatilu.

Imate li normalno kupatilo kod kuće?

Imam konzolnu WC šolju sa velikom izbočinom. Mogu dogurati svoju stolicu do nje, a zatim se prebaciti do WC sedišta. Nešto što je manje standardno za mene je poklopac toaleta: treba mi nešto da mi pruži podršku kao naslon sedišta, jer nemam stabilnost jezgra. Ako poklopac padne previše unazad zbog velikog izbočina keramike, što je ponekad slučaj u hotelima, moram da nabijem jastuk iza poklopca da se mogu nasloniti na njega.

Kako izgleda idealan umivaonik za tebe?

Najvažnije mi je da mogu da vozim kolica ispod umivaonika dok mi stomak ne dodirne ivicu, jer jedino tako imam dovoljno stabilnosti da bilo šta uradim. Ovo takođe znači da odvod ne sme da smeta i u zavisnosti od vrste konstrukcije, idealno bi bilo da bude izolovana kako ne bih spalio noge. Ovo mi se zapravo dešavalo ranije, jer nedostatak osećaja u nogama znači da nemam načina da znam kada nešto postane prevruće! Još jedan bonus za mene je kada se ogledalo spusti što bliže umivaoniku. Postoji tendencija da se slavina malo ispreči ogledalu i obično završite sa prskanjem po staklu, ali nije potrebno mnogo da se ovo obriše. Pošto nemam mnogo snage u rukama, često mi je teško da otvorim normalnu slavinu. Ovde je za mene najbolja opcija mikser sa jednom polugom koji je dovoljno dugačak da mogu da ga dosegnem.

A tuš prostor?

Tuš treba da bude dizajniran na način koji mi omogućava da uguram svoju stolicu pravo unutra i pređem na sedište. Takođe je bonus ako ima dovoljno prostora da okrenem svoja invalidska kolica kada uđem, ali to je više luksuz nego potreba. Tuš sam kod kuće postavio ovako, ali treba mu najmanje osam kvadratnih metara prostora u kupatilu.

Imaš li još neke savete za kupatilo bez barijera?

Element koji se ne sme zanemariti su vrata kupatila, jer nije samo pitanje da se obezbedi dovoljna širina. Imam klizna vrata instalirana u mojoj kući, i to je daleko najpogodnija opcija. Krilo na normalnim vratima ne samo da zauzima puno prostora, već moram svaki put da vozim stolicu oko njega.

Šta radiš kada nisi kod kuće?

Postoji aplikacija koju mogu da koristim da pronađem hotele i restorane sa objektima bez barijera, ali obično nazovem unapred i svejedno potvrdim. Čak i tada, međutim, često i dalje otkrijete da objekti nisu baš onako kako je obećano, pa ćete možda stići da otkrijete da se pristupačni toalet zapravo koristi kao ostava, na primer. Takođe putujem u inostranstvo, uključujući i nacionalni ragbi tim u invalidskim kolicima. Takmičili smo se na turnirima širom sveta i video sam veliki broj hotela. Generalno je u redu sve dok se pravilno pripremite, a ponekad samo morate malo improvizovati.

U razgovoru sa Peterom Roosom u Švajcarskom centru za paraplegiku u Nottvilu (© Ben Huggler)
O Piteru Rosu
Pre trinaest godina, Piter Roos je povređen u plivačkoj nesreći koja ga je odmah ostavila paralizovanim od vrata dole. U suštini je morao da počne svoj život iznova. Brzo premotajte u današnje vreme i on sada može da se nosi sa kancelarijskim poslom, da se igra sa svojom decom, da vozi auto, a ne samo da igra ragbi u invalidskim kolicima, već ni manje ni više ne predstavlja reprezentaciju. Pogledajte našu kontrolnu listu za dodatne savete o planiranju kupatila bez prepreka.